Expedition Istria

grafistria

U obilazak pretežito kopnene Istre smo krenuli u Septembru 2011. godine.
Bez plana i cilja, uputili smo se starom cestom u smjeru juga. Kada smo uz cestu vidjeli nešto zanimljivo, skrenuli smo s puta.
Prvo takvo mjesto je bio Novigrad na Dobri. stari dvorac u kojem se vrši arheološko iskopavanje i most preko rijeke iz 18. stoljeća.

Dvorac Novigrad na Dobri

Kasnije uz cestu nalazimo još manje zanimljivh stvari, a zatim kod Skrada skrećemo strmom cestom dolje za Zeleni Vir.
Prošetali smo vražjom stazom, malo se otuširali pod slapom te krenuli dalje putem Istre.

Nakon buđenja u Opatiji, stajemo u Dubrovi kod Labina u parku skulptura. (malo je bilo teže naći, ali Kiri nam je pomogao)
Park je ogroman i toga ima hrpa, pa mi se nije sve dalo ni slikat. preko 30 godina, stotinjak skluptura i kipara na jednom polju.  Relativno nova adicija parku je Kiparska staza – svaki dio od cca 30m je radio drugi umjetnik.

Most preko Dobre 18 stoljeceDvorac Novigrad na DobriVrazji prolazDazdevnjakSpiljaVrazji prolazmalo presuseni vodopadSkradPark skulptura DubrovaPark skulptura DubrovaPark skulptura DubrovaPark skulptura DubrovaPark skulptura DubrovaPark skulptura DubrovaPark skulptura DubrovaPark skulptura DubrovaPark skulptura DubrovaPark skulptura DubrovaPark skulptura DubrovaPark skulptura DubrovaRašaMutvoran

Nastavljamo put i stajemo u Raši.
tu se nalazi neka socijalna crkva. navodno u obliku preokrenutih rudarskih kolica, ali nisam impresioniran ovim ww2 bunker dizajnom, pa ubrzo nastavljamo dalje. U  Mutvoranu (ne Motovunu) smo popričali s lokalnim vinarom kojeg ja baš nisam najbolje razumio, ali po gestikulacijama ruku, rekao bi da je pričao o obližnjoj kapelici.

Iz Mutvorana za Nezakcij koji je unatoč natpisu bio zatvoren, ali to nas nije spiječilo da ga razgledamo, meni ta nalazišta uvijek isto izgledaju, ali Nives je arheolog pa ona tu nešto računa i razmišlja kao da joj je nešto jasno.  Nakon Nezakcija i kratke stanke za popodnevno sunce, stajemo u Puli na pivo. Rock caffe Pula je cool, ali ostatak Pule smo već vidjeli, pa se ovdje ne zadržavamo.

Barbariga

Mjesto za večeru i Noćenje smo našli u Barbarigi.
Idilićna šumica uz more na kojoj nema žive duše izvan sezone. Ovdje smo se počastili kuhanom večerom i buteljom vina uz zalazak sunca.
U jutro iza smo skužili da je iza nas ogromno polje maslina na kojem ovce pasu.. pitam se gdje idu te sve masline s obzirom da su u dućanu sve iz Grčke i Španjolske.

Unatoč raznim upozorenjima i zabranama, mi smo naprosto morali ući u neku bivšu vojnu bazu koja danas služi kao lovište.
Unutra je neka stara tvrđava i atmosfera nije ugodna, samo čekam da nešto iskoči od nekud i pojede me.  Nismo se baš previše zadržavali.

RašaMutvoranNezakcijNezakcijNezakcijPulaBarbarigaBarbarigaBarbarigaBarbarigaBarbarigaNapustena vojna tvrdava u BarbarigiNapustena vojna tvrdava u BarbarigiNapustena vojna tvrdava u BarbarigiNapustena vojna tvrdava u Barbarigioffroad put do BalaBale

Našli smo offroad put uz lovište kojim smo krenuli ne znajući kamo vodi i izašli na cestu kod Bala.
U Balama smo pojeli doručak i pokušali posjetiti ostatke kosti dinusaurusa, ali kao i sve do sad, bilo je zatvoreno.

I tako nastavljamo put u relativno nepoznatom smjeru i nailazimo na zanimljiv tajni puteljak među grmljem gdje nas neka djevojka s tačkama poziva na engleskom da uđemo kroz put za njom.

Ekološki rezervat EIA

Sasvim slučajno smo se našli na Ekološkom rezervatu EIA gdje ljudi žive u simbiozi s prirodom u polu-izolaciji od modernog svijeta. Kuće si grade sami od drveta, hranu si uzgajaju i rade razne radionice za meditaciju, ples, itd…    Posjete su isključivo moguće s prethodnom najavom, ali su nam oprostili,   Upoznali smo puno volonterki iz Belgije koje tamo rade po ljeti i Igora koji je inicjator i voditelj ove skupine.   Sve su nam rado pokazali, i mi smo sve rado gledali.

Ekološki rezervat EIAEkološki rezervat EIAEkološki rezervat EIAEkološki rezervat EIAEkološki rezervat EIAEkološki rezervat EIAEkološki rezervat EIAEkološki rezervat EIAEkološki rezervat EIAEkološki rezervat EIA

Nakon teškog rastanka od Igora i Eie, nastavili smo put prema Svetvinčenatu.   potpuno prazan grad – volimo prazne gradove.
Pratimo cestu do Dvigrada -  ostaci starog grada u kojem se susrećemo sa starijim parom koji pokušava slikati nekakve sado-mazo fetišističke slike unutar zidina.   Nismo se puno obazirali.

Slijedeće posječujemo Beram. u samom Beramu nema nešto osobito zanimljivo, ali nedaleko grada se nalazi jedna mala kapelica s jako zanimljivim i očuvanim freskama. Djelo Vincenta iz Kastva.
Da bi ušli u kapelicu, treba prvo naći tko u gradu ima ključ, zatim prevesti ženu s ključem do kapelice da vam otvori. Naravno uz neku naknadu. Mi smo jadnu ženu digli s ručka i prevezli još dvoje starih francuza koji su lutali gradom u potrazi za ključem.
Unutra je strogo zabranjeno fotografiranje, ali na nagovor da neću koristiti blic, dozvolili su mi nekoliko slika. Najpoznatiji dio je ovaj nazvan “ples mrtvaca”

Slijedeći zadatak je Motovun. Ispred Motovuna vidim nekog lika uz rampu, još si mislim što ovaj hoče, skoro sam ga pogazio, baš je navalio prema meni.  Daje mi neki papirić za parking i kaže 50kn.
haha!  mda.  dogovorimo se nekako i pustio nas je gore.

U Motovunu je jedna od najboljih Pizza u zemlji… Pizzeria Propeler
Nakon večere, razgledavamo ostatak grada, a zatim krećemo prema Grožnjanu… naravno s one strane gdje je neasfaltirani put. Ima oko 10km makadamskog puta uz brdo na kojem se nadamo pronaći dobro mjesto za prespavati.  Skrećem s puta, malo preko grmlja, skoro u provaliju i dobro je, tu nas sigurno neće nitko pronaći.

Svetvincenat

Večer smo proveli osluškujući razne životinje u šumi. U jutro se s jednakom teškoćom uz 15-minutno manevriranje izvlačimo nazad na put i ulazimo u Grožnjan.

SvetvincenatSvetvincenatDvigradDvigradDvigradDvigradKapelica s freskama u BeramuKapelica s freskama u BeramuKapelica s freskama u BeramuKapelica s freskama u BeramuMotovunPizzeria propeler u MotovunuPizzeria propeler u MotovunuMotovunSpavanje u sumi ispod GrožnjanaSpavanje u sumi ispod Grožnjana

Rijetko koji grad je lijepši od Grožnjana, ali na žalost ta ljepota ga je koštala kulture.  Nekada umjetnički grad, danas postiže cijenu nekretnina koju si samo bogati vikendaši mogu priuštiti.
Nakon što smo dobro proučili svaku ulicu, svaki prozor i vrata, nalazim na svoje najdraže maslinovo ulje. “Viva Diego” od obitelji Pucer. to ulje je toliko dobro, da ga je šteta staviti u hranu.

Markovici

Iz Grožnjana prolazimo kroz Sternu, zatim polu napuštene Markoviće u kojima sam pokušao uspostaviti kontakt s jednim mještanom, ali nije bio dobre volje, pa smo otišli dalje.

Oprtalj  -  krasan drvored na ulasku u grad, ovdje je Nives proučavala neke kamene ploče, a onda smo se odlučili počastiti s malom Istarskom konobom.

GroznjanGroznjan - presa za maslineGroznjanGroznjanGroznjanCrkva u SterniMarkoviciOprtaljOprtalj - sajam antikvitetaOprtaljOprtalj konobaOprtalj konobaPresuseni kanal Kotle

Na odlasku je nebo dobilo jako neobične boje, pa smo se skrasili za spavanje negdje u šumu.
Ujutro smo nastavili put preko aleje glagoljaša i skrenuli u Kotle na kupanje.  Na žalost od kupanja ništa, jer su kotli presušili.   Kotli su dobili ime po ovim udubinama u stijenama koje je godinama oblikovala voda.   U Kotlima se nalazi stari mlin i inače je idealan za kupanje. većina kuća nije stalno naseljena, a malo turista zna za mjesto, tako da je ovo prava oaza mira.

Napusteno selo Bencici

Kada smo krenuli u Istru, rekao sam da ćemo ići svuda za što znam OSIM jednog određenog sela gdje sam nekad bio, jer imam loša iskustva sa strmim putem do njega. Naime nije problem doći tamo, problem je otići. Samo je jedan put, selo imenom Benčići je potpuno napušteno već desetljećima i put nije održavan, mogao bi eventualno neki traktor proći, ali najvjerojatnije nije već nekoliko godina, a kad nema nikog u blizini i nema signala na mobitelu, nije svejedno.

Problem je što meni glasovi u glavi nisu dali mira i morao sam probat, pa ako vidim da je prestrmo, stat ću i vratiti se unazad.
Vozimo se mi polako po putu i šljunak postaje sve dublji, sve veća strmina i sve veći kolotrazi od kiše.  Nakon nekog vremena nailazim na jako loš i strmi dio i odlučim stati. Dalje nejdem jer neću moći nazad. Ubacim u rikverc, ali prekasno!  sa strane nema mjesta da se okrenemo, a kombi unazad ne mrda. Obliva me znoj i pokušavam suzdržat paniku da ne prestrašim Nives više nego što već je. Razmišljam koje su mi opcije, gledam na mobitel, signal 0, prvo naseljeno mjesto je udaljeno par km.

Nakon 10 minuta stajanja na mjestu i razmišljanja što dalje, zaključujemo da nam je sad svjedno da li se spustili do kraja ili ostali tu. Ionako nazad ne možemo. Nastavili smo dalje i došli na ravan dio pred selo, ali u silnoj panici kako nazad, više nas nije zanimalo ni selo ni Istra ni ništa nego kako ćemo se vratit, okrenem kombi i idemo probat gore, ubacim u prvu brzinu i gas… kombi ide, malo se gume kližu, vuče u stranu, malo zastane na jednom djelu, ali ide, ide, ide… i gledam, vozim i ne vjerujem svojim očima, kombi doslovce ide po okomitom šljunku.  Popnemo se nazad na ravniji dio i skačemo od sreće. Ne možemo vjerovat gdje smo upravo prošli. haha! Nakon što smo još 10 minuta u čudu sjedili u kombiju, ja si mislim, pa zašto da ga sad ostavimo gore, ako se uspio jednom popesti, uspjet će ponovo.
Nives me naravno pokušala odgovoriti od te ideje i kaže da se samo potpuni luđak može ponovo tamo spustiti s kombijem, ali to me samo još više motiviralo na tu ideju.
Sada u miru možemo razgledati selo i uslikati dokazni materijal.

KotleKotlePut GlagoljasaPut GlagoljasaPut GlagoljasaNapusteno selo BenciciNapusteno selo BenciciNapusteno selo BenciciNapusteno selo BenciciNapusteno selo BenciciNapusteno selo BenciciNapusteno selo Bencici

Iz Benčića smo se bez većih problema drugi put popeli na cestu i nastavili alejom glagoljaša do Huma.

Hum nazivaju najmanjim gradom na svijetu, ali mislim da se ta definicija više odnosi na broj stanovnika nego veličinu.
Na ulazu u grad stoje golema bakrena vrata.  Ovo je grad u kojemu je prvi puta izmišljena rakija Biska.  To je djelo nekog ovdašnjeg popa koji se sjetio pomiješati imelu s čim god se već ta rakija radi.  U Humu smo kupili neke alkoholne darove i polako izišli iz Istre prema Crikvenici gdje nas čeka neka druga vrsta avanture.

HumHumHumHumHumKRAJ

Slijedeći put kada budete u Istri, odmaknite se na trenutak iz Rovinja i zakrčene obale, u unutrašnjosti leži prava čar ovog poluotoka.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>