2013 Latin Europe – Lisbon tour

Lisabon!
Iz Pere smo obalom produžili prema glavnom gradu.

Remodelado trams on line 28

Nevjerojatno mi je da ovdje svi odlično pričaju engleski. Parkiramo se u centru na neki privatni parking koji vodi stari ofucani, krezubi deda, ja več pripremio ruke da mašem, a deda priča savršeni engleski, dao nam je popust (valjda mu se sviđao vincent) i otišli pješke u grad.    Posjetili smo muzej dizajna i sve ono što već treba po gradu vidjeti…

Lisabonski žuti tramvaj je iskorišten kao nepisani simbol grada i to se na veliko iskorištava za turizam. Gotovo svaki suvenir ima neke veze s tramvajem. Naravno ljudi se redaju za vožnju i trpaju u njega tak da jadan jedva ide uz brdo, pa smo tu zanimaciju preskočili.

Lisabon! Vincent na glavnom trgu Praça do RossioPraça do RossioMuseum of designtaking photos not allowedPlutene lampe umjetnika Miguel Arruda.<br>-----------------------------------<br> everything is made of cork in portugal, even clothesLisbonska katedralaPortugal je u odnosu na ostale gradove zapadne europe, jako siguran grad (navodno) <br>------------------------------<br> apparently Lisbon is one of the safest western capitals in europegrafiti u nekoj ulici.Elvador de Santa Justa - nekad rucni, danas elektricni lift koji vodi na gornji grad <br>---------------------------<br> used to be a manual lift, now electric.dosjetljivi prosjaci <br>----------------------------------------<br>lazy beggersTorre de Belém - jako znacajna povjesna tocka s koje su kretali najveci pomorski istrazivaci.HY & T2 prodaju karte za nekakve camce.Kompas na podnozju spomenika istrazivacima <br>--------------------------<br> this marble compass was a gift from the South African republicPoznati spomenik Istrazivacima, medu ostalim Magellanu i Vasco da Gami <br>---------------------------------<br> a famous monument to world explorers.

Iz velikog Lisabona smo odlučili otići još malo zapadnije. Područje Sintra, rt Cabo da Roca… mjesto koje prati posebno neobični klimatski uvjeti. Već 10tak km prije je počeo puhati strašan vjetar. Prespavali smo u šumi na sigurnoj udaljenosti od stabala kako od snažnog vjetra nebi imali iznaneđenja.

Cabo da Roca je najzapadniji komad Europskog kopna. Prije otkrića Amerike, ovo je bio doslovno kraj svijeta. Portugalski pjesnik Camoes je ovaj rt opisao kao “mjesto gdje zemlja završava i more počinje.”  Dakle prema nekadašnjem shvaćanju svijeta, danas bi mogao reći da smo vozili do kraja svijeta.

Spektakularnosti pogledu s obale u nepregledno more prema Američkom kontinentu svakako pridodaje jako snažan vjetar koji ovdje puše cijelu godinu bez prestanka. Samo velike ptice obitavaju na ovom području.
Nakon što smo se ugrijali u restoranu, krenuli smo u obilazak ostatka ovog područja.  Sintra je bogata starim vilama, muzejima, zapravo vila je podcijenjeni pojam za te građevine, to su palače.
Vinkendom je gužva, ali mi nismo u mogučnosti to izbjeći.

Radi cijene, a i vremena ne možemo posjetiti sve palače, pa smo izabrali jednu koja nas najviše zanima, ali najprije u muzej Igračaka.
Toy museum je zapravo privatna kolekcija jednog čovjeka. Većinom su starinske igračke od 100 godina starosti do 70tih godina.  Radi lošeg osvjetljenja i reflekcije stakla, nismo bili u mogučnosti puno slikati.
Palača koju smo izabrali je Quinta da Regaleira. to nije samo palača, već cijelo imanje. U Regaleiri nas je osobito zanimao jedan dio o kojem smo čitali na internetu -  “Initiation well” ili invertirani toranj, s obzirom da se ne proteže u visinu, nego dubinu zemlje.

S dna “bunara” idu podzemni tuneli koji se protežu ispod cijelog imanja. Kao u Alisinoj zemlji čudesa, kreneš jednim putem ne znaš gdje ćeš završiti, sve je međusobno spojeno, s dna bunara kroz tunel, dospiješ u špilju koja vodi do jezera sa slapovima, preko kocki u vodi skočiš na stazu, popneš se na most, a gore fontana… i tako u nedogled možeš istraživati golemo imanje i izgubiti cijeli dan lutajući u svom svijetu fantazije.  Gužvu smo izbjegli tako što smo ušli 2 sata pred zatvaranje.

budenje u sintri, planiranje puta uz dorucak u lokalnoj zalogajnici <br>--------------------------------------<br> planning our tour of Sintra in a local buffetCabo da Roca - najzapadnija tocka Europe <br>------------------------------------<br> Cabo da Roca - the westernmost part of the European continentPogled prema americkom kontinentu <br>---------------------------------------<br> view toward the americasploca s koordinatamaGrijemo se od vjetra u restoranu. <br>-----------------------------------<br> getting warm from the strong winds in a local restaurant SintraToy museumtiny hitler & friendsdoll housesdioramaQuinta da regaleiraInitiation wellIz spilje podzemnim tunelima do slapa <br>----------------------------<br> there are underground paths leading from the well to a cave, then to a waterfall.  magical place.Smu prelazi jezero po kamenju <br>------------------------------------<br> Smu crossing the lakeQuinta de RegaleiraQuinta de Regaleirasama palaca nije tolko interesantna kao njeno dvoriste

Iz Sintre, moramo još jednom proći kroz Lisabon, a nakon toga smo ponovno sve bliže kući. Krećemo se sjeverno prema Portu.
Od Barcelone nismo punili akumulatore i ponestaje nam čiste odječe, stoga smo odlučili uzeti jednu noć u kampu kako bi Nives oprala kosu, oprali suđe i napunili se strujom za slijedeći tjedan.

PORTO  -  nekada ribarski i pomorski grad za trgovinu vinom, danas je dosta oronuo, ali mu upravo ta ofucanost daje određeni šarm.

Porto

Ovdje smo odlučili isprobati portugalsku kuhinju o kojoj smo čuli puno preporuka. U vodiču se navodi kako je izračun kalorija u prosječnom portugalskom restoranu ostao prilagođen teškim fizičkim radnicima, a ne turistima, ali taj navod ne možemo potvrditi.  Dugo smo birali restoran, no neznam jel su naša očekivanja premašila ponudu ili su se vremena ovdje promijenila jer je hrana bila vrlo prosječna u svim segmentima.  Da smo bili pametniji iskoristili bi neko od onih južnih ribarskih gradića za neku poštenu domaću ribetinu.

Iz Porta je dalje sve nizbrdo, tj. Istočnije.

Navigacija nas je vozala po nekakvim brdima, prošli smo puno sela u kojima se usred noći fešta na veliko, sve svijetli u bojama kao da je božić, svi vani, nekakva sveta fatima iskače od svuda. Žao mi je što se nismo zadržali da doživimo i tu “brđansku” stranu života u ovom kraju.

Putovali smo 2 dana, domogli se Španjolskog tla, vozimo se prema Salamanci.

Kamp - punjenje akumulatora, pranje vesa i kose <br>-----------------------------------<br>We bought a night in a campsite to charge our batteries, wash our hair and clothesPorto - jedan od 3 ovakva zeljezna mosta. <br>---------------------------------<br>Porto - one of 3 metal bridges like this.Porto je naziv vina u koje je umješan whisky ili brandy kako bi dulje izdržalo na brodu.We found Porto food to be stronger on words than actionStara zeljeznicka postaja  <br>--------------------------------------<br> Porto railway station muralsdirty old townOvakvih smo vise vidjeli po gradu, cim se malo udaljis od centra <br>-------------------------<br> as soon as you leave the center of town, things get very grimGoodbye Portugal!vjecne ceste prema spanjolskoj <br>------------------------------------<br> long roads to Spain

Sad ću priznati da me iz nekog razloga počela hvatati nekakva tjeskoba ili paranoja oko odlaska kući.   znamo da imamo jako puno kilometara , pričinjavaju mi se neki zvukovi iz kotača i mjenjača.  Da sam praznovjeran, rekao bi da sam vlastitom brigom urekao naš put kući.

ay caramba!

Na nekoj dionici po kojoj smo vozili se gradi autocesta. to znači kamioni, kamenje, šoder. Dovoljno je proći pored krivog kamiona u krivo vrijeme da se ovakve stvari dese. Sunce prži, signala na telefonu nema, imamo 2500 km do doma najbližim putem, HAK europa pokriva šlepanje do 4000kn što bi nas eventualno dovuklo do prvog sela, a to nam je od slabe koristi, s tim da je prizor Vincenta na kamionu za mene veliki poraz.
Neko vrijeme sam navirivao kroz pukotine u staklu, ali su pukotine postajale sve gušče, pa smo se morali riješiti cijelog stakla. Tu je tek počeo pravi pakao. 40 km do prvog mjesta smo se vozili 25 na sat dok su nam kroz prednji otvor uletavali golemi stršljeni koji onda nisu znali izaći. U jednom trenu smo morali stat da se riješimo kolekcije agresivnih stršljena i osa iz auta. Tu je možda najtužniji moment cijelog puta… psihički izmoreni, u strahu, bez ideje i plana, stojimo usred NIČEGA – pogledamo mapu, a na mapi velika praznina.

pustinja - krasno mjesto i doba dana za neki kvar.

Čim smo se domogli signala, obavjestio sam mamu koja nam šalje poruku da u mjestu Zamora postoji neki auto-staklo centar. Staklo centar neće imat stakla za 40 godina stari auto, ali ne znam što mi drugo preostaje, možda znaju nekog, možda nešto smisle, možda naruče iz amerike pa ostanemo 3 tjedna u tom selu, nije da imamo izbora. Selo će bar imat hladovinu i dućan, nismo usred pustinje.

Naravno centar nema staklo, malo sliježemo ramenima, vlasnik zove okolo, nazvao je valjda 15 različitih centara da pita za staklo, ali ništa, Španjolci nemaju ni pojma koji je to auto. Pokažemo mu rutu koju smo prošli, čovjek u nevjerici kima glavom kao “kakvi luđaci s tom kantom ići dovde.” Svako malo nešto trabunja na španjolskom, ništa ga ne razumijem, pa još malo kima glavom, pa ode opet zvat nekoga, pa se vrati i još malo kima glavom… dok mu se nije upalila lampica i pokaže rukama kao da mi želi reći da uteram auto u garažu.

Pozove sve radnike koji su u to vrijeme radili na drugim autima i okupi ih oko Vincenta, uzme nekakvu rolu papira, najlone, usisavač i počnu nešto rezat, kombinirat… Neznam što radi, al što god da je, nek samo nastavi. Uzeo je čvrsti najlon, pokrio otvor, zatim na njega stavio komad prozirnog plexia te ponovno foliju preko. zatim je oko pleksija s obije strane izrezao foliju tako da se plexi drži između 2 folije. TA DA! predaje mi suvozački brisač u ruke i kaze Vale! (što god to znači)
Unatoč mom inzistiranju, nije htio uzeti ni cent za posao, pa sam mu uvalio našu butelju Baranjskog Crnog Pinota kojeg je srećom odmah prihvatio.

Improvizacija je iznenađujuće dobro držala, vidi se van, bube se odbijaju, mogli smo voziti do 90 kmh dok ne počnu jake vibracije i fijukanja, ali još uvijek ne možemo ovako nigdje parkirati, što znači da ne stajemo nigdje, nego vozimo ravno kući.

U međuvremenu se internetom proširila vijest da nam je hitno potrebno staklo.
Ovdje je svoju golemu odanost i volju pokazala VW aircooled zajednica koja je putem cijelog svijeta organizirala potragu za vjetrobranom. Potraga je bila prava internacionalna operacija, a tekla je ovako;

Prva poruka poslana prijatelju (koji želi ostat anoniman) u Zagreb da nas oglasi na našem forumu, on je u Norveškoj pa poruku prosljeđuje Brk-u iz Zagreba, slijedom toga Toxic iz Nove Gradiške razglasuje vijest Barndoor mafiji u Los Angelesu koji nalazi prijatelje u Barceloni koji bi mogli znati nekoga na ruti.

U međuvremenu Albert koji je trenutno na putu u Gruziji šalje ženi- Mireli u BiH vijest koju ona prosljeđuje na Španjolske forume. Uskoro se dolazi u trag čovjeku u Zaragozi pod imenom kombiman koji servisira vw zračnjake, ali nitko ne uspjeva doći do kontakta i adrese.

Ovdje zajedničkim naporima, Albert, Toxic i moja mama koja je trenutno na putu u Belgiji napokon dolaze do broja telefona, ali ovi iz LA-a javljaju da kombiman ne priča engleski, pa se s njim dogovara mama koja telefonski zove Zaragozu iz Bruxellesa.

Mi u međuvremenu jurimo 400km autocestom do Zaragoze s improviziranim najlonom u nadi da će se pronaći kombiman i da će imati staklo.  Veliku olakotnu okolnost u ovoj operaciji su odigrale benzinske pumpe za koje smo otkrili da imaju free wi-fi, pa smo tako svakim silaženjem s autoceste imali uvid u tijek operacije i mogli smo odati svoj trenutni položaj.
Par kilometara prije Zaragoze, javlja se Fernando aka Kombiman i daje nam upute gdje ćemo se naći.

Fernando nas je smjestio u jedan kvart gdje nas nitko neće smetati, a u jutro ćemo zajedno do njegove garaže na instalaciju stakla.

Kombiman garage

Kombiman ima svoj servis i zadužen je za održavanje aircooled voznog parka gotovo cijele Španjolske, prvenstveno Panscrapers kluba iz Barcelone.  Njegova ekipa prijatelja i radnika je u roku par minuta zamjenila staklo, pokazali su nam svoju ponosnu kolekciju buba i kombija i ispratili nas dalje na put.
Tek nam je kasnije objasnio koliku smo sreću imali da smo ga zatekli točno u ona 2 dana kada je doma jer sutra odlazi na godišnji, a kad smo ga kontaktirali je tek stigao u Zaragozu. – kaže da je to zato što mi na majici piše lucky.

kamen s kamiona pogodio staklomorali smo izbiti ostatak stakla jer se nista nije vidjelo vanstaklo centar u Zamoriimprovizirana folija iznenadujuce dobrih performansi.u jutro cekamo Fernanda da nas pokupi i idemo do garaze.Kombiman garageinstalacija staklainstalacija staklainstalacija staklaIspracuju nas na autocestu

Sada već uskraćeni vremena, živaca i novaca, morali smo skratiti put, nismo vidjeli Salamancu ni Bilbao, krečemo se sjeverno prema Švicarskoj, jer želim zaobići Italiju, pa makar taj put bio dulji i skuplji.
Nakon nekoliko dana neprestane vožnje bez ikakvih događaja, odlučili smo stati u Francuskom gradu Carcassone da se malo odmorimo.
Unutar starog grada izrađuju male sunčane satove pa nismo mogli odolit i kupili jednog.  Pred kraj puta je i lakše trošit novce.
Što smo se višlje penjali u Pirineje, to je vrijeme postajalo hladnije.  Ko bi rekao da je Francuska toliko brdovita.
Putem smo susreli jednog amerikanca u staroj S-klasi koji nas je zaustavio na autobahnu kad je vidio HR tablice. Kaže da ide za Bugarsku, ali neće preko Srbije. Auto je dovezao na brodu iz Californije u Španjolsku, zatim ide kopnom do Bugarske u posjet nekoj daleko izgubljenoj rodbini. Nema ni mapu, ne razumije da se za autoceste mora kupiti vinjeta, jadan čovjek potpuno izgubljen u Europi. Uputio sam ga preko Splita u Hercegovinu, rekao da se drži dalje od BanjaLuke, ali da se ne mora bojati Srba. ostavio nam je kemijsku olovku za uspomenu.

U Švicarskoj smo prošli preko Geneve do Sankt Gallena. U Sankt Gallen smo došli radi jedne biblioteke. Prilažem sliku razglednice jer je unutar knjižnice toliko strogo zabranjeno fotografiranje, da sve stvari morate ostaviti u ormariću prije ulaska i svi moraju obuti papuče. Radi se o jednoj od najstarijih i najvažnijih kolekcija knjiga u postojanju, uglavnom razne Biblije od 8. do 15. stoljeća. Osim knjiga, posebno je zanimljiv i veliki globus koji slikovito prikazuje svijet kakvim ga se tada doživljavalo, od morskih čudovišta u oceanu, ljudoždera i svakakvih mitova u koje se tada vjerovalo. Neki kontinenti su potpuno krivih dimenzija i lokacija, ali u dobu nastanka se za drugo nije znalo.

Sankt Gallen library

U Švicarskoj smo na benzinskoj pokupili jednu djevojku i odbacili je do Minhena. Kaže da se zove Sara, inaće iz Portugala i sad već mjesec dana putuje autostopom. Krenula je za Švedsku gdje planira upisati studij. Sama s ruksakom i mapom na drugi kraj kontinenta. Količina zanimljivih ljudi koje pronađeš na cesti bi brzo skupili sadržaja za napisat knjigu samo o njima.
Iz Njemačke put brzo vodi kući.
KRAJ.

jedna od najvisljih cesta u Europi na 2400 m visine u Andorri.<br>-------------------------<br> On one of europes highest altitude roads in AndorraCarcasonekupili smo suncani sat u Carcasoneu <br>---------------------------------<br> we bought this sun dial in CarcasonneFrench pizza!Negdje u Pyrinejimasnack for a long drive homeSankt Gallen, SwitzerlandSankt Gallen librarySanknt Gallen bearkolona kod karawanki, sudar u tunelu.Home

Mjesec dana 24/7 zajedno u 3 kvadrata.
zemalja: 11
ukupno km: 8400
trošak puta: 2760 eur /cca. 21.000 kn (ne uključujući 1000kn konzervi hrane koja nam je donirana i raznih dijelova za auto i opreme – gume, servisi, gps, itd..)
potrošnja: 9,8 lit /100km
ulja: 0.8 lit / cijeli put
kvarovi: procurio diesel od webasta po stvarima, razbijeno prednje staklo, ispala prednja tablica, ogreban zadnji branik, rastopljena cijev od vakumetra, pokvaren zaštitni relej od brave paljenja.
ukupni dojam: apsolutno pozitivan.

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>