2013 Latin Europe – Lisbon tour

Barcelona.
Bez obzira na park & ride, treba uzet tramvaj do centra, zatim metro, sve skupa oko 45 min. Vožnja i parking po gradu su nemogući, Katalonci voze ko imbecili, a semafori i znakovi su im jako zbunjujući.

IMGP4579
Omah prvi dan u centar – Nives je imala ambicije ući u Familiu Sagradu, ali red za karte u kojem se čeka po nekoliko sati, djelom na najvećem suncu i ulaznica od 16 eur po osobi + ekstra 4 eur za penjanje na toranj su brzo ugasile te ambicije. Ovdje treba doći u Februaru rano u jutro, onda možda čekas samo dva sata.

Morali smo drugačije isplanirati stvari koje čemo vidjeti, da nam gužve i cijene ne pokvare raspoloženje.

Odlučili smo da ćemo si priuštiti ulazak u jednu stvar koja nas zanima dnevno, Složili smo se da to sutra bude Cassa Mila koja je jeftinija od dvije Gaudijeve Casse u koje je moguče ući, a tada se činila i malo zanimljivijom. Par minuta prije otvaranja blagajni smo već čekali u redu za ulazak.

Njena i moja davno istekla studenstka iksica nam je uštedjela još 2 eura jeftiniji ulaz i za desetak minuta smo se već penjali uz stubište na krov zgrade da stignemo prije debelih amerikanaca u liftu.
Prehodali smo skoro cijeli centar grada (što je ovdje jako širok pojam). Od silnog napora, vožnje i nedovoljno sna, pao mi je imunitet i dobio sam temperatutu usred ljeta.

Odlučili smo da idemo samo još pogledat Parc Guell, pa možemo večeras izać iz grada dok još imamo nešto novaca u džepu.
Ja kolko sam bio ošamućen od temperature i tog sunca nisam dobro pratio kartu, ali nekako sam zaključio da je taj park negdje na brdu.
Neki mali glupi plavi tramvaj vozi (navodno) do tog brda, ali za 4 eur po osobi, to je nakon što smo već platili autobus do njega. Tako iznervirani od sisanja novaca sa svih strana, otišli smo pješke.
Nekako smo došli do brda bez glupog fensi tramvaja, a kad tamo uspinjača koja vozi na još jedno brdo. Uspinjača je 7 eur po osobi. Pitali smo se jel smijemo mi sad disat ovaj zrak? ili se i to naplačuje 7 eur?   Nismo iz principa to htjeli platit i iako ne postoji nikakav pješački put, krenuli smo pješke kroz neko raslinje  prema gore, ne izgleda tak visoko.  Ja sam od bjesa na tren zaboravio na svoju temperaturu i da je trenutno najaće sunce i da nemam kondicije za penjanje.

Penjali smo se puna 2 sata do vrha brda, potpuno izmoreni, jedva stojimo na nogama. Nives pogleda kartu i skuži da smo otišli bezveze nekud jer je park Guell negdje 500m ispod tog brda i do njega nejde nikakav tramvaj ni uspinjača. Popeli smo se na Tibidabo – planina s izletištem, crkvom i jednim od najstarijih lunaparka još u funkciji na svijetu. Pogled na Barcelonu je impresivan, ali su me u tom trenu imprsionirali samo oštri predmeti kojima se mogu potencijalno samoozljedit.
U onom stanju, bilo mi je svejedno gdje sam, Nives je išla gledat tu crkvu, a ja sam se sjeo u neki ograđeni dio za djecu i zavalio se po stolu ko klošar.
Kad smo htjeli sići sa brda, našli smo neki kombi koji nas je odvezao dolje za 2 eur i u kojem smo se od nedostatka zraka skoro onesvjestili putem.

Do pravog parc Guella se inaće dosta jednostavno dođe i ne nalazi se na nikakvom velikom brdu. Zamisli, ulaz u park je besplatan, da ugineš od čuđenja. Zato su tamo horde turista od kojih se nemožes maknut.   Guell je sigurno jedna od najlijepših stvari za vidjet u Barceloni opčenito, ali ja nisam bio u stanju ni stajat, sjeo sam se u hlad, zaklopio uši i čekao dok Nives razgledava park.

Nisam imao snage za presjedanje po javnom prijevozu do doma, uzeli smo taxi i otišli do Vincenta. nisam u stanju vozit, morat ćemo ostat još jedan dan dok ne ozdravim.

Gaudijevo cudoviste. Famillia Sagrada.Famillia Sagrada as it stands today in 2013.Cassa Mila - jedna od Gaudievih najpoznatijih zgradaNeka fasada s ocimaNisam alkoholicar, ali sam ovistan o pivi, nakon hladne pive sve je opet ok.<br>----------------------------<br> Its hard to find cheap and cold beer on the streetHouse of musicTrazimo zelene papige po gradu.<br>---------------------------------<br> We are looking for green parrots.Popodnevni snack u nekoj pivnici.<br>------------------------------<br> An afternoon snackU gradu viđen Vincentov daleki rođakHladni smoothie od nepoznatog voca. <br>--------------------------<br> A cold drink made of unknown fruit.Ha! nasli smo papige. Ove zelene papige inace iz podrucja Argentine su naselile parkove Barcelone.Papiga Kaluđerica <br>---------------------------------<br>Monk / Quaker parrots from ArgentinaMamut u Parc de la CiutadellaCascada u Parc de la Ciutadella u kojem je naravno i Gaudi imao prste jos kao studentArc de TriomfPenjanje u Cassu Milu (La Pedrera) <br>------------------------------------<br> Climbing up to the roof of La PedreraJutarnje sunce i manjak ljudi, savrseno vrijeme za posjet i fotkanje.<br>------------------------------------<br> Early morning is the best time to visit, less people.Smu pokraj jednog od dimnjakaostali dimnjaciu sredini zgrade je dvoriste.Tavan zgrade <br>-------------------------------------<br> The attic serves as a museum of Gaudi.Tavan je pretvoren u Gaudijev muzej, ovdje se ne spominje samo Cassa Mila, nego i sva njegova ostala djela.Danas mi je zao sto nismo posjetili i Cassu Batillo, ali 40 eur iz đepa nam tad nije bilo pri pameti.Stan - djecja soba. sve je zadrzano u vremenu kuceRadna sobaGaudi je toliko pazio na detalje da je za pojedinu kucu posebno dizajnirao namjestaj, svaku kvaku i pantu na vratima, svakom najmanjem djelu je posvecena paznjaPogled iz predvorja zgrade<br>--------------------------------<br> courtyardglupi plavi tramvaj (glup je zato jer je skup) <br>-----------------------------------<br> the expensive tram we didn't take.Penjanje na Tibidabo pješice <br>---------------------------------<br> we didn't want to pay for yet another ticket, so we walked up the moutain to Tibidabo.view from aboveOvaj park se vidi u nekom Woody Allenovom filmu<br>--------------------------<br> Tibidabo is one of the oldest functioning amusement parks  Cassa - CarolinesParc GuellParc GuellParc GuellParc Guell

 

Slijedeći dan smo spavali do podne, osjetno boljeg raspoloženja i zdravlja, nakon tuširanja i tankanja vode, krenuli smo prema izlazu iz Barcelone.  -to je proces za sebe koji zahtjeva određenu psihičku pripremu.

Stajemo u Tarragoni – napokon mir, nema turista, nema prometa, ne naplačuju mi korake i uzdisaje.  Pješćana plaža, vrijeme za kupanje.
U gradu se nalazi i neki rimski amfitetar, ali nekako smo na te teatre već otupili, bar ja.

IMGP4677
Dug je put od Barcelone do juga Španjolske, ima preko 1000 km, na putu nam je Valencia, ali odlučujemo da nismo raspoloženi za velike gradove, niti nam je ona od značajnog interesa, stoga produžujemo prema Cordobi.   Put traje 2 i pol dana.

Siesta – period dana kada vrijeme stoji. Počinje između 12 i 14 i završava između 17 i 19 sati. U to vrijeme nitko ne radi (osim Kineza) taj dio dana se smatra prevručim i ne izlazi se iz kuće, služi za ručak i spavanje. Nama inaće služi kao savršena prilika za razgledat grad pošto u tom periodu dana i parkirni automati odmaraju. U sjevernoj Španjolskoj se taj dio dana još može izdržat, ali kako se krećemo južnije, sve više shvačamo da možda ta Siesta ipak nije samo isprika za lijenost.

Većina autocesta je ovdje besplatna, pa put teće relativno brzo. Krajolik počinje ličiti sve više na Meksiko, a manje na Europu, pojavljuju se znakovi na Arapskom pismu, ljudi tamniji, građevine ruševne i napuštene….

Cordoba – grad koji možda nudi manje u vizualnom značaju, a više u atmosferi koju pruža. Turizam je ovdje jako podnošljiv, a ulice dovoljno uske da i u vrijeme sieste možes hodati gradom u sjeni.
Djelovi grada koji nisu u sjeni su neizdrživi. Obično se ljudi okupljaju tamo gdje je hrana ili muzika. Ovdje ljude okuplja hladovina. svi trće od sjene do sjene preko sunca kao da ljeva kiša.

Ovdje mrak pada kasnije, u 22 sata je tek bio sumrak, tek tada ljudi polako izlaze na ulice.   U Cordobi smo se odlično proveli, otati će u lijepom siječanju.

TarragonaTarragona - peaceful place after Barcelona2 i pol dana voznje od sjeverne do juzne Spanjolske.<br>---------------------------------<br> Over 2 days driving from Barcelona to the south of Spainpocinju znakovi na cudnim pismima <br>-----------------------------------<br>strange scribbly writingsCordobamarkoanski stil vidljiv po cijelom gradu <br>----------------------------------<br> Catalonia and the south are two very diferent placesekstremno sunce - nista takvo nismo do tada dozivjeli <br>--------------------------<br> the sun burns everyone in sight.svi znakovi u ulicama su na keramici.<br>--------------------------<br> Spain and Portugal are world biggest users of ceramic tiles.Salmorejo - tradicionalna Cordobska hladna juha, slicno ko gazpacho <br>------------------------<br> Salmorejo - a traditional cold soup, similar to gazpacho.Paella <br>-----------------------------<br>You can't go to spain without trying Paella, although Valencia is the real home of this dish.meni je ovo izgledalo kubanski iz nekog razloga.Odmor u fontani uz pivo i gitaru. <br>----------------------------<br> waiting for the sun to go down, enjoying a beer and live music.Tek kad padne mrak, ljudi izlaze na ulice <br>-----------------------------<br> people start walking the streets when the sun goes down.Ljekarna?U nekoj mracnoj ulici, gori ovaj isus <br>--------------------------------------<br> creepy things in creepy dark alleys.Granada,  napusteni kamper iz Torina -   daleko je od kuce <br>-----------------------------------<br> Granada, this was a recently abandoned Italian campervan, i wonder what happenedGranadaArapska kupelj u Granadi <br>----------------------------------------<br>An Arabian bath in GranadaZbunjujuci semafori <br>-------------------------------------<br> very confusing trafficregulation in Spain

Iza Cordobe, posječujemo Granadu, tek 160 km Južnije.   U Granadu svi odlaze kako bi vidjeli Alhambru, nekakvu ogromnu palaču. ja sam odmah urgirao da ne želim ići u nekakve skupe palače pune turista i očekivali smo da će Granada pružati nešto zanimljivo i izvan palače, ali ako nešto ima, mi to nismo našli. Glavni trg im izgleda ko naš cvjetni u doba Jugoslavije, a ulice su pune smeča, puno trgovina orijentalnom robom.  Našli smo tek neku Arapsku kupelj.

IMGP4807

Gibraltar – Velika Britanija. – taj golemi kamen na rubu Španjolske je odsjećen i odjednom Britanski. odjednom svi pričaju Engleski, policajci nose one smješne šešire, imaju one crvene govornice od lijevanog željeza i koriste gibraltarsku funtu, jedino što se ovdje ipak ne vozi na lijevoj strani ceste. Ah, da i majmuni,  imaju majmune.

Gibraltarov turizam se uglavnom bazira na toj stjeni “the rock” Iako su kombiji i kamperi kao zabranjeni gore, nas su pustili, doduše za 22 funte.  Stjena je od davnina imala stratešku vojnu funkciju, sve je puno nekakvih vojnih bunkera i topova.  Ovo je jedino mjesto u Europi gdje divlji majmuni žive na slobodi.
Barbary Macauqe… naravno porijeklom iz Sjeverne Afrike koja je ovdje odmah preko kanala.  Bez obzira na političke okolnosti, dogovor je da će Gibraltar pripadati V. Britaniji dok god zadnji majmun ne napusti Gibraltar.

Barbarski majmuni nisu bezazleni, drže zasjede i skaću na aute. oni s gumenim antenama i otkljućanim krovnim kutijama ili spuštenim prozorima riskiraju štetu.  Nije rijetkost da majmun ugrize ljude, pogotovo ako se previše petljate oko mladunaca.

GibraltarGibraltar - penjanje na stjenu <br>---------------------------------------<br> Climbing the RockOn the RockBarbary MacauqeBarbar biva barbarom.Spilja koja je tjekom 2 svj. rata sluzila kao vojna bolnica <br> ----------------------------<br> a cave that served as an infirmary durring the 2nd w. warin the cavemore monkeysMonkey ambush.Banditi su nas napali <br>----------------------------------<br> they attacked us, looking for food.Pokusali su gristi solarne tuseve, sve su pretresli <br>----------------------------<br> we werent too worried, there's nothing they can find there.Nakon nekog vremena su se umorili pa su nas pustili dalje <br> -----------------------------------<br> eventually they got fed up, and let us go.Razni vojni tuneli i katakombe po brdu <br>------------------------------------<br> most of the military complex is now a museum.Dzamija na juznom kraju Gibraltara- gleda na Africku obalu.A large cannon pointing towards AfricaK-4 London telephone booths

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>