2011 East europe – Roadtrip Istanbul

Buletova navigacija nas je mukotrpno dovela do javne garaže blizu Taksim trga gdje smo se našli s Nivesinim prijateljima – Gokce i njenim tadašnjim dečkom Harunom koji su prije par dana stigli iz Ankare.
Grad ima preko 1000 džamija, od kojih su neke prilično ogromne.  Najpoznatija je Plava džamija i Hagia Sofia.   Od plave odustajemo radi predugačkog reda, ali u Sofiu uspjevamo ući.

Nama je do sad pojam ovako ogromnog grada još dosta nepoznat, ne postoji ni samo jedan centar grada, ali srećom, javni prijevoz je jako učinkovit,  osim standardnih tramvaja, podzemnih i taksija, mnogi privatnici nude hop-on prijevoz s malim kombijima.   plaćanje se vrši prosljeđivanjem sitnog novca preko ostalih putnika do vozača.
Modeli nekih automobila su nam nepoznati, recimo većina taksija su neki čudni Fiati koji se kod nas ni ne prodaju.
Na bazaaru smo našli svašta zanimljivo, ali ništa što bi i kupili, imam osjećaj da su nas Gokce i Harun pokušavali što više odvući od svega istočnjaćkog i pokazati nam što moderniju verziju Turske, dok smo mi htjeli vidjeti upravo suprotno.    Prijelaz na Azijsku stranu bi nam navodno trebao pokazati tu orjentalniju verziju grada, ali se u to nismo uvjerili.
Naučili smo da unatoč upornom uvjeravanju nekih kako je pravi burek jedino onaj s mesom, Turci pak sve bureke zovu burek, odnosno Borek.   Cijene jako variraju, neke stvari poput recimo flaširane vode ili kukuruza na cesti su puno jeftinije nego bi ih platili kod kuće, a dok se mi upravo s tim kwazi-burekima nabacujemo po pekarnama za 10tak kn, kod njih je to prilično skupa hrana koja se jede s vilicom i nožem

Kako bi našli adekvatno mjesto za spavanje u gradu, smjestili su nas u jedno čuvano parkiralište ispred zgrade nekog njihovog poznanika.  Sva parkirališta drže Kurdi, a oni ne znaju baš dobro ni Turski, kamoli išta što bi mi razumjeli, srećom pa je taj dogovor oko spavanja u autu netko odradio za nas i s tim nismo imali nikakvih problema, po gradu nam nije padalo na pamet kretati se kombijima.

Imati nekog poznatog u tako velikom gradu nam je uštedjelo enormno puno vremena, za dobro upoznati grad bi nam trebalo preko godinu dana samo obilaženja, pa nema ni smisla držati veća očekivanja u tako kratkom roku.   Naši prijatelji su imali ograničeno vrijeme prije nego se moraju vratiti u Ankaru, pa smo se i mi nakon nekoliko dana odlučili polako pokrenuti u smjeru Hrvatske.

Nalazimo se s prijateljima Gokce i Harun koji su dosli iz Ankare.<br> ------------------------------<br>We meet our Turkish friends in the center of town Gokce and HarunBelem towerTramvaj koji vozi uzduz Taksim trga.<br> -------------------------------- <br>A tram that drives along Taksim square (yes that's the square where the big riots of 2013 took place)Smu bira magnete<br> ------------------------------ <br>Nives is a fridge magnet collector.Rimska cisterna<br> -------------------------<br> a Roman water cistern.Hagia SofiaU Sofiji<br> -------------------------<br> Inside Hagia SofiaPlava dzamija<br> --------------------- <br>The blue mosqueBazarCaj i njihove specificne case - koje smo morali kupiti.<br>-- --------------------------<br> We had to buy some of these traditional tea glasses.Prelazak u Aziju.<br>----------------------------- <br>On our way to Asia.Voznja privatnim mini busem kroz grad.<br> --------------------------- <br>These tiny privately owned buses are just one of the ways to quickly move through the city.Ulicni izvodaci <br>-------------------------- <br>Street performers.Cajkur - turski caj. <br>----------------------------<br> Tea- part of Turkish everyday life.Ulice po noci.<br> -----------------------------<br>streets at nightPlava dzamija slikana sa broda po Bosporu. <br>----------------------------- <br>Photo taken from the boat we took around the Bosporus  canal.Most koji spaja Europski i Azijski kontinent. <br>----------------------------<br> The bridge that connects the European side with the Asian continent.alley catsU Topkapi palaci<br> -----------------------------<br> a very traditional looking Turk inside Topkapi pallaceIsprobali smo Midye - njihova verzija dagnji punjenih rizom i limunom. <br>-----------------------------<br>We tried their street food specialty Midye - sea shells filled with rice and lemon.bili smo malo skepticni, ali na kraju pojeli citav lonac.<br> -----------------------------<br> We were a bit skeptical at first, but then end up eating a whole bunch.U Turskoj ispijanje alkohola nije bas radnja kojom se ponosi, tako da su lokali smjesteni na krovove zgrada.<br> -------------------------------<br> Alcohol is slightly frowned upon in Turkey, so most bars are hidden from plain view on the rooftops.... sa kojih je odlican pogled na ulicu.<br> ------------------------------- <br>view of the street from above.Pozdrav od nasih prijatelja koji su nas vodili po gradu i Merdu koji nam je ustupio kupaonu.<br> ------------------------------ <br>Saying goodbye to our friends who showed us around the city and Merd who let us use his bathroom and sleep-park in front of his flat.

Nazad idemo preko Bugarske što bi trebao biti kraći put. Pokušali smo se spojiti na autocestu, ali njihova naplata cestarine je isključivo elektronska na što te nitko i ništa prethodno ne upozori, tako da dođeš autom na naplatne i ne možeš dalje, ne postoji način da se okreneš jer su smjerovi fizički odvojeni.   Takav sustav je otvorio velike mogućnosti za svakojake trgovce rabljenim karticama za autoput, od jednom ih se petoro stvorilo oko nas nudeći nam te kartice za 30 eur.   Bule im je pokušavao objasnit da želimo samo jednu karticu za oba auta, ali jedino što je taj uspio izustit je “one card, two cars – problem” i to je ponavljao sve dok mu bule nije platio dvije kartice.   Ušli smo na autocestu, ali je meni ta kartica bila malo sumnjiva,  kako ja mogu znat koliko kredita ima na njoj?  mogao nam je prodat praznu karticu.

Da li bi s tom karticom uspjeli nekud stići nismo imali priliku saznati, jer se nakon 80tak kilometara autoceste, bule zaustavio.   Motor klapara kao da je netko odvinuo sve ventile i nema snage.    Kako bi izbjegli što više daljnje štete, ugasili smo motor i šlep štangom vezali Sivka za naš kombi, te ga odvukli do najbližeg odmorišta. Do tada je već pao mrak pa nismo mogli puno petljati oko motora.  spavati ćemo ovdje, a sa sivkom se baviti u jutro.

Prva stvar u jutro je bila detaljna inspekcija motora, nije nam trebalo dugo da zaključimo da je stvar u lijevoj glavi.   Srećom na type4 motoru se može (iako ne lako) skinuti glava bez vađenja motora.   Ono kada smo u Grčkoj uočili pretegnute ventile nam je trebalo služiti kao upozorenje.  Ventili su radi presiromašne smjese tonuli sve više u sjedišta dok nisu toliko potonuli da je sama kosina stupa ventila potrgala vodilicu.     Sreća pa imamo još drugi kombi s kojim možemo krenuti u potragu za dijelovima.  Problem je što ovako stari Volkswageni nisu baš česta pojava ovdje. U međuvremenu je bule objavio na našem forumu da nam je potrebna pomoć.   Dobar dio dana smo proveli u gradu Cerkezkoyy – Nismo mogli vjerovat da postoji cijeli grad u kojem žive i rade gotovo isključivo obrtnici vezani za aute.  Grad je jedna golema skupina limara, mehaničara, lakirera, vulkanizera i ostalog vezanog s tim poslovima, ne postoji čovjek na ulici koji nije u radnom odjelu.   Hodali smo s tom glavom od radione do radione kako su nas slali okolo.  pridružio nam se i neki dječak koji nas je vodio kod raznih majstora, ali nikome takva zračna glava nije poznata, samo se češkaju po glavi, nitko nam ne zna pomoći.

Dok smo mi lutali Cerkezkoyyem, kotačići i veze preko foruma su proradile.    Klemen iz Slovenskog buba kluba poznaje nekog Dimitrija u Grčkoj koji bi nam možda mogao pomoći.  Razgovaramo s Dimitrijem koji nas pak spaja sa svojim klupskim prijateljem Mustafom iz Turske.  Tjekom tih dogovora s teškoćama u jezičnoj komunikaciji, bule je vjerojatno potrošio više telefona nego vrijedi kombi, ali Mustafa, ne da je u Istanbulu i zna tko nam može složiti glavu, nego ima čak i nove vodilice, ventile i sjedišta za typ4 spremne samo za nas.     Do večeri smo se Vincentom dovukli nazad do predgrađa Istanbula, ali nas naplatne kučice ne puštaju s onim karticama.  Naravno odmah dotrčava, ovaj put oko 10 njih s namjerom da nam uvaljaju te iste kartice, ali na optužbe o prijevarama im se brzo smanjio broj.  ostala su samo trojica koji tvrde da nas sigurno nitko od njih nije prevario, neka pokažemo tko je taj od kog smo kupili to.  (njemu su valjda rekli da se negdje sakrije jer ga nije bilo).  Uglavnom uzeli su te naše ”krive” kartice i dali nam tobože neke “dobre” ovaj put.  bar smo izašli s autoceste.

Nalazimo se s Mustafom u industrijskoj zoni koji nam prodaje dijelove za glavu i slijedimo ga do mehaničara koji će nam odraditi brušenje i montažu.    Majstora za obradu je trebalo malo “podmazati” kako bi bio voljan odraditi glavu isti dan mimo drugog posla.   Popili smo čaj i nakon jedan sat je glava bila spremna.

Dok smo se kroz kaotičan promet koji mi ovaj put nije bio nimalo zabavan, dovezli do Sivka, već je padao mrak, pa smo montažu ostavili za jutro.    Dok nas nije bilo, Sivka je pod okom držao neki noćni čuvar koji tamo pazi na neki 24h dućan uz autocestu. Tu uslugu nam naravno nije nudio besplatno.

Motor smo sastavili u nekoliko sati i Sivko je ponovno proradio.   Zaustavili smo se u Edirnama da odmorimo od psihičke i fizičke muke.  Edirne je mirni mali gradić blizu granice s Bugarskom.

Pukla vodilica ventila.<br> --------------------------------- <br>Most likely due to a lean fuel mixture on one carburetor, the valve sunk and broke the guide.  time to look for a replacement head.Vincent u potrazi za mehanicarom koji moze obraditi glavu i naci dijelove.<br> -------------------------------- <br>We left Sivko at a rest stop and went looking for a machine shop and parts.Nakon puno veza, poziva i lutanja, nazad u Istanbulu, nasli djelove i cekamo obradu glave.<br> ----------------------------- <br>After the whole day ringing around, we finally got a good connection who sold us parts and found a shop to fix the head.Slijedece jutro, montaza.<br> ----------------------------------- <br>Next day - installing the fixed head.Sivko ponovno vozi.<br> ----------------------------<br> Sivko rides again!Edirne - prema granici s Bugarskom.<br> ------------------------------ <br>Edirne - a small turskish town close to the Bulgarian border.Kod napuštenog odmarališta - Turska <br>--------------------------<br>  at an abandoned truck stop, somewhere in TurkeyEdirneWild west Edirne

U Edirnama smo našli 24h parking ispred džamije i pitali čuvare jel smijemo tu prespavati, rekao je da možemo, ili smo ga mi bar tako shvatili i naplatio nam je cijenu za 24h   Bule je otišao do obližnjeg hotela pitat dečka koji radi noćnu smjenu na recepciji da li bi nam dao jednu sobu na 1 sat samo za tuširanje… uzeo je nekih 20 eur u džep, dao nam ručnike i ključ od sobe.    Kad smo se vratili na spavanje u kombije, neki klinci su počeli lupat i vikat…  “no sleep, closed, go away”   Ne znam jel su ti klinci bili slijedeća smjena na parkingu ili šta, no očito više nismo bili dobrodošli, pa smo krenuli dalje.  (po nekima je to radi toga što sam ja pio pivu ispred džamije)  Na nekom polu-napuštenom odmaralištu sam pitao neku djevojku koja radi u dućanu jel smijemo tu spavati, na što se samo smješkala, pa smo to shvatili kao da joj nećemo smetati.

Bugarsku smo planirali proći što brže, kupili smo vinjete za autocestu i prevezli se u jednom danu do Sofije.   U Sofiji smo stali razgledat centar,  kupili smo neki sat na sajmu antikviteta, te nastavili prema Nišu.

Blizu ponoći stižemo u Niš te se susrećemo s našim forumskim kotaktom, Srećkom koji nas je smjestio na parkiralište nekog Merkatora zajedno s nekim Talijanskim kamperima.

Srećko nam je drugi dan pokazao grad, vodio nas na razna arheološka nalazišta kojih ovdje ne manjka, uključujući cele-kulu

Od Niša smo slijedeći dan nastavili prema Beogradu gdje smo i prespavali, slijedeći dan smo se kratko zaustavili u Novom Sadu te vozili do Nove Gradiške gdje su neki forumaši imali roštilj na kojem smo ostali spavati prije konačnog odlaska kući.

Na svakom prijelazu granice je uglavnom Bule prolazio kroz tretman ispitivanja i pregledavanja, dok smo mi prolazili sa smiješkom. Na posljednjoj Srpsko-Hrvatskoj granici su ga čak zvali u carinsku radionu da se naveze na grabu kako bi pregledali podvozje.

SofiaSofiaParking kod Mercatora u Nisu <br>------------------------------<br> Sleeping on a supermarket parking lot in NisTurska kupelj <br>-------------------------------------<br>Remains of a Turkish bath in NisSrecko pokazuje nalaziste na kojem je otkrivena svastika<br>------------------------------------<br> Srecko is pointing to a site where they found engraved swastika symbolsCele kulaCele kula is a type of totem pole with cemented heads of defeated TurksZadnji zalogaji preostale hrane <br> ------------------------<br> the last of of our food supplyZadnji dan na rostilju u Novoj Gradiski<br>----------------------------<br> Our last stop in Nova Gradiska before arriving home

Kraj.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>