2011 East europe – Roadtrip Istanbul

grafbalkan
POSADA:
Mihovil (bulebule) -  1976 VW T2 – Sivko
Nives (Smu) & Sven (Gear) – 1978 VW T2 – Vincent

ZEMLJE:
Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Albanija, Makedonija, Grčka, Turska, Bugarska, Srbija

Roadtrip Istočna Europa je naša prva avantura s Vincentom

Ideja da krenemo kombijima u Istanbul je proizašla iz neke površne priče na nekom forumu kako bi bilo super otići kombijima u Jordan i vidjeti Petru.   Mislim da tu ideju nitko nije previše ozbiljno shvatio, ali ja sam već istraživao karte, udaljenosti i cijene goriva.   Na žalost Jordan nam je bio i u najekstremnijem slučaju  prevelik zalogaj jer nitko nema vremena 2 mjeseca putovati, niti je lako skupiti potreban budžet,  no nisam bio spreman tako lako odustati. Pokušajmo odraditi bar pola puta, idemo do Istanbula, pa dokle stignemo.

Naš kombi je putnički s 9 sjedala, motor s promjenjivim raspoloženjem, star tek nešto preko 35 godina, što bi moglo poći krivo?  Razgovor s prijateljem ga je brzo zainteresirao da put odradimo zajedno u dva kombija na ljeto. – njegov kombi je trebao bar mehanički biti u boljem stanju, iako još par godina stariji.

Za probu smo se odvezli kombijem do Beograda – put koji nije odradio baš besprijekorno, ali se vratio – s kojom litrom ulja manjka.

Nakon odrađenih par servisa u pokušaju savladanja nekih problema na motoru i  na brzinu improviziranog kreveta i namještaja za kampiranje od otpadnih dasaka, bili smo “spremni” za polazak.

Zajednica ljubitelja vw kombija koja nas je virtualno pratila tijekom putovanja se prvi put iskazala na ogromnom gostoprimstvu koje smo primili već na početku puta.  Prvi članovi su nas primili u Zenici -

Albert, Mirela i Elvir koji nam je odmah ustupio i mjesto za spavanje – Dvorište Moto kluba Rajvosa na kojem kako kaže, ne bi smjeli imati nikakvih problema.

Iz Zenice smo krenuli za Sarajevo gdje nas je čekao Frodo  – on nam je pak mjesto našao na zatvorenom parkiralištu uz Sarajevsku pivovaru, a njegovi roditelji su nam čak ustupili svoju kupaonu.  Bolji tretman nismo mogli zamisliti.

Osim poznatih mesnih delicija, i razgleda grada, htjeli smo vidjeti Bosanske piramide. – fenomen koji je nedavno otkriven u blizini Sarajeva.  3 naizgled brda ispod kojih se navodno kriju piramide – upravo nalik onima u Egiptu. – pogled na google maps zaista otkriva jedno brdo s 4 ravne piramidalne strane. -Još neobičnije je što se ispod piramida nalaze podzemni tuneli.  Dr. Semir Osmanagić koji je ovo otkrio se u svijetu uglavnom ne priznaje.  Upravo zato je ovo jako zanimljivo.  Svatko ima svoju interpretaciju tih piramida, ali nepobitna činjenica je da tamo nešto postoji – možda to nisu piramide, ali nešto je i to smo htjeli sami vidjeti.

Iskopavanje se vrši isključivo volonterski, jer nitko nema sluha za financiranje projekta koji nije podržan.   Ocjenu vjerodostojnosti Osmanagićevih teza ostavljam na osobnu volju, ali mene je viđeno impresioniralo i zaintrigiralo puno više nego sam isprva oćekivao.

Galerija 1: (Zenica, Sarajevo)

Provizorna spajza <br> --------------------------- <br>Our improvised box for keeping the food supply.Kretanje iz Zagreba.  Utorak popodne.<br> ------------------------------ <br>Leaving Zagreb, Tuesday afternoon.Tvrđava kod Jajca (BIH) <br>--------------------------------- <br> Jajce - former 14th century capital of the federation of BiHSastanak u Zenici s BubaZe timom.<br> ------------------------ <br>Meeting our friends in Zenica.  We are eating a very famous Bosnian fast-food specialty cevapiSpavanje u Zenici ispred moto kluba Rajvosa.. prostor nam je ustupio Elvir.<br> -------------------------------<br> We were kindly let into a motorcycle club courtyard to stay in for the night by one of their members  - Elvir who is also part of our VW bus internet community.Dorucak u Zenici<br> -----------------------------<br> Elvir took us for breakfast.   Another Bosnian specialty - burek - like most Bosnian food, it's an adapted recipe from Turkey.Bosanske piramide kod Sarajeva.<br> ------------------------------- <br>Bosnian pyramids - a strange discovery completely denied and ignored by world renowned archeologists.U podzeminim tunelima piramida.  8-tonski komad gline<br> ------------------------------- <br>We were let inside the underground tunnels beneath the pyramids.Osmanagic - ne priznati istrazivac Bosanskih piramida.<br> --------------------------------<br> Osmanagic - we were lucky to meet the man behind the discovery.Osmanagic - ne priznati istrazivac Bosanskih piramida.<br> --------------------------------<br> Osmanagic - we were lucky to meet the man behind the discovery.Na brdu <br> -------------------------<br> I forgot the name of the mountain, but you can see the whole city from up there.Ispij cesmu<br> ---------------------- <br>hot weather - need waterSarajevo - jedna od najoriginalnijih ponuda suvenira u Europi.<br> -------------------------------- <br>Sarajevo has some very unique hand made souvenirs, unlike the junk you usually find.Frodo, nas glavni domacin za Sarajevo nam je ustupio parking ispred Sarajevske pivovare. <br> ------------------------------- <br>Our main host Frodo gave us a place to camp in front of the Sarajevo brewery in the center of town - this meant we didn't have to go far for beer.Frodovi roditelji su sam ustupili kupaonu i internet. <br>------------------------------ <br>Frodo's parents lent us their bathroom and wi-fi connection so we can plan ahead.

Nakon Sarajeva, morali smo napustiti brojne prijatelje koje smo tek upoznali – krenuli smo južno prema Mostaru.
Cesta uz rijeku Neretvu je prekrasna. – (samo kad ljudi ne bi bacali toliko smeča)
Nismo slutili da je Mostar toliko turistćki eksploatiran, u gužvi smo se jedva kretali, a gužve ne volimo, pa smo se kratko zadržali.

fotografija je glumila ožujak u britanskom vw bus kalendaru 2013.

U Mostaru se ne zadržavamo predugo i krećemo polako prema Dubrovniku, ali prije njega stajemo u Naroni da razgledamo arheološki muzej.
U Dubrovnik stižemo na večer, pa obilazak ostavljamo za jutro, mjesto za spavanje nalazimo na vrhu Srđa – (brdo iznad grada), iz kreveta imamo fantastičan pogled na grad.  Bule je u jutro našao nekog Španjolca koji putuje kroz hrvatsku.  U gradu je naravno velika gužva, ali to nas ne sprijećava da razgledamo centar i okupamo se na glavnoj plaži.
Bule zna neku sakrivenu plažu s malo ljudi u Popovićima – selo ispod Dubrovnika.   Plaža je kopnom dostupna jedino kroz uski prolaz niz strmu liticu. – za plažu znaju uglavnom samo lokalni kupači.

Galerija 2 (Mostar, Narona, Dubrovnik, Popovići)

MostarGuzva u Mostaru <br>----------------------------<br> Mostar is very crowded in tourist seasonBio je neki praznik... tipa oluja ili nesto. <br>------------------------------ <br>Some war related holiday seemed to be reason enough to feed the village here.Narona - arheoloski muzej<br> ------------------------------------<br> Archeology museum in NaronaDolina neretve <br> ---------------------- <br>The Neretva delta - they grow tangerines down there.Vratili smo se u Hrvatsku na trenutak.  - spavanje iznad Dubrovnika.<br> ----------------------------- <br>We are back in Croatia for a while, sleeping above Dubrovnik with a great view of the city.Pogled iz kreveta<br> ------------------------- <br>Our bedroom view for the night.Nasli smo neke kupine.<br> ------------------------------- <br>We found some wild blackberries.Plaza u Dubrovniku<br> -----------------------------<br> Dubrovnik public beach - very crowded in season.Opskrba vodom iz obliznje rijeke.<br> -----------------------------<br> Our natural spring water supply.Tajna plaza.<br> ------------------------- <br>A secret paradise beach in Popovici

Nakon duge kolone, napokon smo prešli granicu s Crnom Gorom.   kolona je puno dulja u suprotnom smjeru prema hr.  Na ulasku nam neki trgovac pokušava prodati eko taksu – obavezna godišnja vinjeta za cestarinu (neka muljaža)  Bule je dobio običnu za 10 eur, a meni je tip pokušao podvalit onu za kamione od 30 eur. Odmah sam dignuo glas i rekao da neću ništa kupit pa mi je na kraju ipak dao tu za 10  (te vinjete su od 2012. ukinute)

Ulazimo u Kotor – održavao se nekakvi karneval pa je bila gomila djece – i to ona najgora vrsta – ona koja pjeva.

Po obali crne gore se čini se raširio turizam za pretežito Srpsku mladež i to tako da se autom prolazi kroz jedan grad satima dok iz auta u koloni cijelo vrijeme lupa neka irtantna muzika.  Iza Kotra smo prošli kroz Sveti Stefan, Budvu i još par gradova, ali nas je prenapučenost otjerala.
Stigli smo u Ulcinj na granici s Albanijom u noćnim satima.  Bez obzira na vrijeme, ulice vrve ljudima, djecom, životinjama,  živi meksiko.  Ja sam odmah krenuo u potragu za pivom, dućani otvoreni, ljudi ispred piju, po ulicama razbacano smeće, strvine,  psi i magarci lutaju gradom…   Iako smo imali u planu svuda spavati bez kampova i hotela, ovdje smo odlučili da radije ne bi parkirali na cesti i iznimno si priuštili kamp.

U jutro smo upoznali stariji par Albanaca koji vode kamp koji su nam skuhali jaja za doručak.  Nives se nije usudila jesti jaja, ali mi smo ovaj put ipak preživjeli.

Tek po danu smo vidjeli puni sjaj Ulcinja.   uz obalu na kojoj se nalaze isključivo privatne plaže (one koje se plaćaju i nude sve što ti ne treba) se nalazi par kilometara duga ravna šnita ceste bez pločnika, s upitnim asfaltom po kojem se nasumično nađu hodat mame s kolicima, seljaci s kolima, pokoji zalutali pas, a tu i tamo po cesti prođe kakav bjesni mercedes koji je eto baš na tom mjestu odlučio ispitat maksimalnu brzinu.

Iz Ulcinja smo krenuli za Albaniju, a taj put se ubrzo pokazao kao najopasniji na kojem sam ikada vozio.   Cesta je na nekim mjestima preuska da bi se 2 auta mimoišla, a pritom svi koji se nađu na cesti voze ko nadrogirani psihopatski manijaci.  Iako stanje cesta i generalnog krajolika ne bi ukazivalo na neku dobro stojeću sredinu, prosječni vozni park je negdje u rangu 5 godina starog Brabusa. Nešto je tu sumnjivo.

Albansku granicu smo prešli bez puno natezanja, ne brojeći silne ose koje iz nekog razloga obožavaju obitavat na graničnim prijelazima.
U Albaniji nema cestarine, a to je najvjerojatnije zato što nema ni cesta… osim ponekad, ako baš prolazite kroz neki fini kvart.
Put kroz Albaniju ne može biti dosadan, nama je za razbibrigu bila najdraža igra “pogodi koji je ono dio auta uz cestu”
Stereotip Albanaca da voze samo Mercedese je potvrđen, mislim da je oko 90% svih vozila na cesti s albanskim tablicama, neki oblik Mercedesa, a i ako nije, svejedno ima mercedesov znak.

U Tirani u nedjelju vlada pustoš, parkirali smo se na glavni trg i promatrali neko raskošno vjenčanje s limuzinama, a kad nam je to dojadilo, krenuli smo dalje na put do Elbasana.

Cesta koja spaja Tiranu i Elbasan je na nekim popisima jedna od najopasnijih cesta na svijetu.  – alternativa toj brdovitoj cesti je autocesta koja još nije izgrađena (što ne spriječava ljude da se voze po njenoj ne asfaltiranoj beta verziji.)   Mi smo si kao neku vrstu izazova ipak priuštili onu prvu varijantu.

Cesta je čak asfaltirana cijelom dužinom, ono što joj daje lošu reputaciju je potpuni nedostatak zaštitnih ograda i nedovoljna širina nekih djelova za mimoilaženje 2 vozila – pogotovo mostovi, zavoji i ostala nepregledna mjesta.
To naravno ne igra nikakav demotivirajuči faktor pomahnitalim psihopatima da izigravaju kamikaze po njoj.      Ako vam to nije dovoljno, na jednom jako zavojitom djelu ceste djeca bacaju kamenje na aute. (sivko je pogođen jednom).  na vedroj strani barem još nije mrak, jer Albanci naime ne koriste svijetla ako im baš nije sila.

Od Elbasana do Makedonske granice se treba opet popesti na planinu.  Po putu smo naišli na jedan gori slučaj od nas,  neki prahistorijski autobus se bez svijetla penjao brzinom koraka tako da je ostavljao cijelo brdo u oblaku crnog dima i čulo se njegovo roktanje s kilometra udaljenosti.

Na Graničnom prijelazu s Makedonijom sam ugasio motor jer smo dugo čekali, ali kad je bilo vrijeme za krenut, nije se palio. (manji kvar na anlaseru),  kombi sam odlučio gurati preko prijelaza, što je prošlo iznenađujuće neprimjetno.   Jedan od carinika nam je pomogao gurati i tako smo nastavili put prema Ohridu.

Galerija 3: (Kotor, Ulcinj, Tirana, Elbasan)

Nakon duge kolone na granici, napokon u Crnoj gori  -  grad Kotor.<br>----------------------------------<br> After a long cue at the border, we are finally in Montenegro -  Kotor.Vrijeme za rucak.<br> ------------------------- <br>Lunch time in KotorNapusteni hotel<br> --------------------------- <br>An abandoned hotelVoznja kroz Crnu goru po noci<br> ------------------------------ <br>Driving through Montenegro at nightU potrazi za pjescanom plazom u Ulcinju.<br> -------------------------------<br> In search of a sandy beach in Ulcinj.Improvizirano vozilo za prijevoz kupaca do plaze. <br>----------------------------------- <br>This hacked out Volga was used to transport people to the beach.Dobrodosli u Albaniju<br> ------------------------------- <br>Welcome to AlbaniaTruba na dohvat ruke za Albanski promet<br> -------------------------------- <br>This was my quick horn button - a useful utility in Albanian traffic (or lack of)Glavni trg u Tirani<br> -----------------------------<br> Main square TiranaCesta za Elbasan<br> -------------------------------- <br>A very dangerous mountain road to Elbasan - it's famous for it's complete lack of side barriers and all other safety regulations.Da bude zanimljivije, djeca aute gađaju kamenjem.<br> ----------------------------------- <br>And if you think the road and it's crazy drivers aren't much of a challenge, there are stupid little boys who like to throw rocks at cars passing by.Albanska kokos slobodno kokodace po restoranu.<br> -----------------------------<br>An Albanian chicken free roaming around the restaurant terrace.

Spavamo uz obalu Ohridskog jezera. Ujutro Bule opet nalazi neki tajni put kroz prašumu do neke sakrivene plaže.   To je valjda jedina čista plaža na kojoj ne treba paziti di staješ oko cijelog jezera.
Sam grad Ohrid nas je iznenadio jeftinim cijenama,  napokon neko mjesto gdje je nama Hrvatima nešto jeftino.

Cesta za Skopje je beskrajna i pusta, punimo kanistere jeftinim gorivom i krećemo prema Skopju odakle ćemo se spustiti u Grčku
Negdje na pola puta usred brda, bez sela na kilometre, naišli smo na neko cigansko naselje, puno smeća, zapaljenih guma, prevrnutih auta, par maloljetnih ciganki diže majice i pokazuje se autima u prolazu (mi jedini na cesti),  par kilometara dalje, ostao sam bez goriva.

Zaobilazimo Skopje, jer bule kaže da nemamo vremena i da tamo nema ništa za vidjet, te krećemo prema Grčkoj gdje nas čeka njegov prijatelj.

Slijedeći dan stižemo pred veliku vilu u Solunu i silazi buletov prijatelj Vasilis koji nam zatim pokazuje svoj biznis (proizvodi zidove od prirodnog kamena).   Smjestio je naše kombije iza kuće, dao nam sobe, te nas odveo u grad.  Kaže da njegovi gosti ne mogu spavati u autu. pokušali smo mu objasniti, ali je bilo lakše prihvatiti ponudu.  Od neispavanosti nismo bili raspoloženi za noćne izlaske na kojima je Vasilis inzistirao. Solun ima jedan dio grada koji je potpuno raseljen i u starim zgradama su samo klubovi koji imaju dozvolu da stvaraju buku cijelu noć.   Izgleda kao neka postapokaliptična zajednica anarhista.

U svakom slučaju ovdje smo odlično jeli, Vasilis je očito dobro upoznat s dobrim restoranima, što nakon deset dana tjestenine i konzervi dođe kao pravi preporod.

Ohrid - Macedonia<br> ----------------------------- <br>We found another secret beach in lake Ohrid - one rare patch of clean ground.OhridMakedonsko pivo - koje je tako tesko dobiti.<br> ------------------------------ <br>Macedonian beer - was very hard to find.Na putu za Skopje.. obskrba vodom.<br> ----------------------------<br> On our way to Skopje, we fill up with water every chance we get.Makedonska pustinja. <br>-------------------------------<br> a long and deserted road to Skopje.Cigansko naselje.<br> -----------------------------<br> We found a gipsy village on a long stretch of road in the middle of nowhere... roads filled with junk. Ostali smo bez benzina.<br> ----------------------------- <br>We ran out of fuel.Odmor uz cestu.<br> ------------------------------<br> taking a break at the side of the road.Grcka - Solun.<br> --------------------------<br> Arrived at a friend in Greece - Thesalloniki, he invited us to his house-  says no guest of his will sleep in the car.Solun sa brda - mi spavamo na brdu.<br> ---------------------------- <br>Again we have a great view of the city from where we sleep.Prijevoz u grad neadekvatnim vozilom.<br> ------------------------------<br> Our friend Vasilis tried to drive us to town in a two-seater, which meant we had to sit on each others laps.Grcke delicije.<br> ----------------------------<br> I am not sure what that waiter is so happy about. Taman su Grckoj bili neki prosvjedi.<br> -------------------------- <br>Anarchistic messages around the cityneki malo zaostali pomorski ducan. <br>-------------------------------<br> A slightly outdated looking fishing supply shop.u centruVasilis inzistira da nas vodi jesti - ne bunimo se.<br> --------------------------------- <br>Vasilis likes feeding us, we are not complaining.

Nakon dva dana u Solunu, krećemo istočno prema Turskoj jer nas i tamo čekaju prijatelji, ovaj put Nivesini.
Prije kretanja, bule me zamolio da mu namjestim zazore na venitlima jer mu motor radi nemirno na leru.   Primjećujem da su ventili jako pretegnuti i ostavim pravilne zazore – nakon toga je motor radio puno mirnije.
Noć kada smo trebali krenuti je počela jaka oluja sa tučom, Nives se samo premjestila iz kreveta u kući u krevet u kombiju, a mi smo nastavili voziti prema Istoku do svitanja.

Stali smo u malom gradu Alexandropuli na granici s Turskom. – imaju svetionik nasred ceste.
Turska granica izgleda kao bojno polje, ima 3 prijelaza za redom, kod svakog stoje vojnici s teškim mitraljezima, iz ceste izviru metalni šiljci.  Za prijelaz nam treba posebno odobrenje za nas i za vozila, bule ima malih problema s papirima jer kombi ne glasi na njega, ali nakon pola sata dogovaranja i prešetavanja ga puštaju.  Na pitanje o vizama, rekli su nam da Hrvati ne trebaju vize dok nisu u eu. Time smo uštedili 45 eur.


Turske ceste su iznenađujuće ravne i čiste, jedino uz cestu ima jako puno eksplodiranih guma.
Ne želimo ulaziti u Istanbul po noći, ali pokušavamo doći što bliže gradu da u jutro možemo krenuti prema centru.
Par kilometara prije industrijske zone (koja je sama velika ko jedan zagreb), skrećem u neko random naselje uz more.
Inzistirao sam da kombijima idemo na pješčanu plažu iako bule nije bio baš motiviran, krenuo je prvi i nakon par metara zapeo u pijesku.
Njega je to sve dosta brinulo, ali mene je jako zabavljalo,  ne znam zašto se tako žurio izvadit kombi iz pijeska.  Na kraju je bacio sve svoje ručnike pod kotač da se izvuče.    Kad smo već tu zapeli, mogli bi tu i spavati,  bilo je to neko jako mirno naselje s velikim vikendicama.

Slijedeće jutro smo morali aute pripremiti za Istanbulski promet.  Nismo znali što nas točno čeka, ali vjerujem da grad s toliko stanovnika sigurno neće imat jako prohodne ulice.  Karburatori i paljenje namješteni,  priprema, pozor….   vozi!

Slike prometa nemam, što govori dovoljno o tome koliko sam bio zauzet.  Glavno pravilo Turske vožnje:  TRUBA -  bez trube si nitko i ništa.   Kako smo mi europljani glupi što izmišljamo znakove i semafore, kako se mi nismo sjetili da se sva prometna komunikacija može dogovoriti zvučnim signalom i mahanjem kroz prozor.   Sve ide na sistem trbuni i kreni, zato treba dobro slušat jer tko se ne makne, taj je izgubio.    Neko vrijeme me takav promet jako zabavljao, umirao sam od smijeha, ali vjerujem da bi to lako moglo biti i jako stresno iskustvo.

Dočekali svitanje na cesti <br>-------------------------------<br> Sunrise on the roadNakon velike oluje, jutro na cesti.<br> ------------------------------- <br>Early in the morning afer a storm on the road to Turkey, Nives is still sleeping.Alexandroupolli - GreeceWeehee!!  nakon pola sata natezanja s papirima, ulazak u Tursku, na kraju nismo trebali ni vize.<br> ------------------------------<br> After about a half hour negotiating papers, we were granted entry to Turkey, we didn't even need visas.Ravne ceste u nedogled.<br> ----------------------------- <br>endless roads to IstanbulZanimljiva nastamba / vozilo uz more.<br> -----------------------------<br> Interesting vehicle found at the beach - looks abandoned.Mraci se, odlucujemo ne ulaziti u Istanbul jos danas.<br> ----------------------------------- <br>Its getting dark, we decided not to enter Istanbul just yet.Plaza u predgradu Istanbula na kojoj provodimo noc.<br> --------------------------- <br>Our camping spot for the night, tomorrow we start operation Istanbul trafficPripreme prije ulaska u grad.<br> --------------------------------- <br> Entering Istanbul traffic takes some preparation, both mechanical and mental.

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>